Akademski umjetnik Bogdan Radović, zaposlen u zvanju višeg asistenta na katedri Grafika na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, prvi put se predstavlja likovnoj publici u Kotoru izložbom grafika i crteža u Gradskoj galeriji. Otvaranje izložbe, pored stalnih posjetilaca, ispratili su i njegovi studenti iz Trebinja, kolege i članovi uže porodice, kao i umjetnici iz Kotora, koji su se školovali na trebinjskoj Akademiji. U postavci je oko 30 radova – grafika i crteža, sa etno motivima iz života ljudi sa Romanije. Posebnu pažnju izazivaju pojedini ručno dorađeni otisci, kao i radovi iz ciklusa „Slava”, te centralna grafika „Na kazanu”. Galeristkinja Tatjana Kriještorac, istoričarka umjetnosti, izrazila je veliko zadovoljstvo što je Gradska galerija domaćin ovako kvalitetne izložbe.
– Njegov rad me podsjeća na djelo Pitera Brojgela Starijeg, kao istorijska veza, s tim što je Bogdan prikazao mjesto gdje je odrastao, ono što nosi i čega se ne stidi. To je ona razlika, kada danas gledamo u vremenu raznih gotovih rješenja, interneta i svega ostalog, ova poetika nam djeluje iskrena, a zato je i jaka. Bogdanu želim uspjeh, on je već postigao dosta, a ne sumnjam da će biti još mnogo pobjeda, a vjerujem i na planu slike, jer je takođe poznat i kao slikar, poručio je otvarajući isložbu akademski slikar Milenko Premović, koji poznaje autora iz studentskih dana.
Umjetnik je za „Dan” kazao da je prvi put u Kotoru i posebno mu je drago što izlaže u ovako lijepom gradu, a za izložbu koju je pripremio kaže: „U okviru crteža, kao osnovi svega, svjesno biram narativni pristup. Ta naracija se povremeno gubi u maglovitim površinama, kao što se jasna sjećanja tope u uspomenama. Dok crtam, spontano, iz pera izlazi mnoštvo ljudskih figura, koje više i ne prepoznajem. One se kriju po mračnim uglovima, sudaraju, prolaze jedna kroz drugu. Ponekad mi to liči na susret mrtvih, živih i još nerođenih”.
– Grafike su izvedene u tehnici duboke štampe – kolografija, bakropis, akvatinta i u visokoj štampi – linorez, a crteži su rađeni tušem. Zajedničko svim radovima je taj neki crtački nerv, koji se provlači kroz sve njih, to je nagon za crtanjem, ta potencijalna energija koja leži u meni i koja se ispoljava preko tog mog rada - kazao je umjetnik za „Dan”. Grafika traži puno vremena, veoma je zahtjevna i uključuje fizički rad, ali je pomalo i „otrovna”, s obzirom da se koriste supstance koje isparavaju, ali je zadovoljstvo rada u ovim tehnikama utoliko veće, jer nagrađuje autora rezultatom koji on želi.
– Trud se isplati, ne u materijalnom smislu, već u kreativnom, duhovnom smislu, kaže autor, koji prednost daje izvornim grafičkim tehnikama, nasuprot izazovima moderne tehnologije i virtuelnog slikarstva.
– Držim se tradicionalnih tehnika, danas sve može da se prepravlja tom modernom tehnologijom i multimedijalnim pristupima, a grafika i crtež imaju svoje mjesto i utočište kao način izražavanja i imaće još dugo. U svijetu danas postoje mnogi autori koji se bave klasičnim tehnikama, sve je to rjeđe, ali to mi ne smeta da se bavim njima, kaže Bogdan Radović, koji je rođen 1977. godine u Sokocu (BiH). Diplomirao je 2002. g. na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, katedra Grafika, u klasi profesora Mirka Toljića, kod koga je i magistrirao 2013. godine. Samostalno je izlagao u BiH, Srbiji i Crnoj Gori, a imao je i više kolektivnih izložbi. U Crnoj Gori je izlagao 2003. godine u Baru, a sada bi volio da se predstavi i u drugim ovdašnjim galerijskim prostorima.
Organizovanje izložbi traži posebnu vrstu angažmana umjetnika, jer mu taj posao oduzima vrijeme za bavljenje svojim kreativnim radom. Ipak, zadatak svih umjetnika je da se bave i time, jer bez toga nema ni adekvatnog predstavljanja publici. Zadovoljan je svojim statusom kao umjetnik, s obzirom da već osam godina radi kao asistent na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju.
M.D.Popović